VEF Blog

Titre du blog : Balkanikum
Auteur : Balkanikum
Date de création : 14-08-2008
 
posté le 03-06-2014 à 16:30:43

 

 



Thierry Meyssan



Obama na West Pointu; Carstvo bez vojne strategije za vojnu strategiju bez carstva

Un empire sans stratégie militaire



Predsjednik Obama je izložio svoju strategiju na West Pointu i u svojem govoru ponovio mantru o vojnoj svemoći SAD-a, dok je nasuprot istina da je tehnički nadmašena od Rusije i Kine. U svojoj nesposobnosti da se nosi s Moskvom, zanemario je šutnjom izgubljeni Krim i umjesto toga stavio naglasak na jedinog neprijatelja vrijednog pažnje, terorizam. Dok su al Qaidini kampovi smješteni u zemljama pod kontrolom NATO-a ili NATO članica, on najavljuje sveobuhvatni program za borbu protiv njih. Napokon, prenaznačio je potporu za „sirijsku opoziciju“ i svečano obećao da neće propustiti pružiti im pomoć........kada dobije dozvolu Kongresa.

Le président Obama a précisé sa doctrine stratégique à West Point. Dans son discours, il a réaffirmé la toute-puissance militaire des États-Unis, alors que ceux-ci sont dépassés techniquement à la fois par la Russie et par la Chine.

Incapable d’affronter Moscou, il a passé la perte de la Crimée sous silence et a préféré désigner le seul ennemi qui vaille : la tactique du terrorisme. Alors que des camps d’Al-Qaïda sont installés dans des pays sous occupation de l’Otan, voire membres de l’Otan, il a annoncé un vaste programme pour les combattre. Enfin, il a réitéré son soutien à « l’opposition syrienne » et promis qu’il ne manquerait pas de lui apporter de l’aide… lorsqu’il parviendra à obtenir l’aval du Congrès. 

 

 

 

28. Svibnja, predsjednik Obama je iznio vrlo važne činjenice u govoru na West Pointu, glede svoje strateške doktrine. Govor je održao prilikom prloikom dijeljenja diploma kadetima vojne akademije. Naravno, iskoristio je priliku da se prisjeti održanog obećanja i repatrijacije vojnika iz Afganistana i Iraka, te kako je eliminirao Osamu bin Ladena. Sve što je ispričao, sve samopohvale i procjene veličine i važnosti svega učinjenog su zapravo neistine. Vojnici su se vratili iz Afganistana potpuno iscrpljeni i pobjegli iz Iraka prije nego ih je popularni otpor istjerao, a što se tiče Osame bin Ladena i njegove eliminacije, Osama bin Laden je umro i sahranjen u studenom 2001., nakon teške bolesti i nije imao baš ništa sa napadom na World Trade Centar 11/9. To je i potvrđeno od strane britanske obavještajne MI6 .

Le président Obama a prononcé, le 28 mai, un important discours précisant sa doctrine stratégique à l’occasion de la remise des diplômes aux cadets de l’Académie militaire de West Point [1].

Sans surprise, le président a rappelé avoir tenu sa promesse de rapatrier les troupes déployées en Afghanistan et en Irak et être parvenu à éliminer Oussama Ben Laden. Mais ce qu’il a présenté comme un bilan prétendument élogieux n’en est pas un : les GI’s sont revenus épuisés d’Afghanistan et ont fui l’Irak avant d’en être chassés par la résistance populaire. Le coût exorbitant de ces expéditions –plus de 1 000 milliards de dollars— à empêché le Pentagone d’entretenir son arsenal. Quant à la mort de Ben Laden, ce n’est qu’un conte pour enfants : Oussama Ben Laden n’avait rien à voir avec les attentats du 11 septembre et il était mort de maladie et enterré en décembre 2001, ainsi que l’a attesté le MI6 britannique [2] 

 

 

 

Teško je ne ostati zadivljen sposobnošću Sjedinjenih Država u nastavljanju naracije o imaginarnoj realnosti koja nasuprot ima pregršt kontradiktornih nepobitnih dokaza. Obama u govoru opisuje SAD kao „nezamjenjivu naciju“ i vojno i ekonomski najmoćniju. I ponovo, nijedna od tvrdnji nije istinita. 14.svibnja, general Martin Dempsey, predsjedavajući Združenog stožera izjavljuje pred Atlantskim vijećem kako će američke oružane snage definitivno biti nadmašene u slijedećih 10 godina ako se ne učine ogromni napori i odmah krene s njima, a što je neizvedivo zbog manjka u proračunu. Pentagon primjećuje nepremostivi jaz u vojnim istraživanjima. Prekasno je za utrku, jer već sada su ruska i kineska tehnologija ispred američke. SAD još uvijek uspjevaju održati superiornost zahvaljujući svojim vojnim snagama raspoređenim diljem svijeta, što im omogućuje određene predstave, ali u stvarnom ratu protiv Rusije i Kine bi izgubile i bitku i rat. Što se tiče ekonomije, većina roba koje Amerikanci koriste su (made in China) proizvedene u Kini.

On ne peut qu’être admiratif de la capacité états-unienne à poursuivre sa narration d’une réalité imaginaire, pourtant démentie par des preuves solides, et d’être toujours suivi par la presse atlantiste.

Dans son discours, le président a décrit son pays comme « une nation indispensable », à la fois la plus puissante militairement et économiquement.

Pourtant aucune de ces deux assertions n’est encore vraie. Le 14 mai, le général Martin Dempsey, président du Comité des chefs d’état-major, reconnaissait devant l’Atlantic Council que ses Forces armées seraient définitivement dépassées dans 10 ans si un énorme effort de mise à jour n’était opéré tout de suite [3] ; un effort improbable avec les restrictions budgétaires.

Le Pentagone constate que le retard pris dans la recherche militaire est probablement irréversible. Les technologies militaires de pointe de la Russie et de la Chine sont aujourd’hui plus développées que celles des États-Unis. Il est trop tard pour remonter la pente. L’apparente supériorité de Washington ne tient que parce que ses troupes sont les seules déployées dans le monde entier.

Elle n’existe donc que sur certains théâtres d’opération, mais ni contre la Russie, ni contre la Chine, qui gagneraient en cas de Guerre Mondiale. Quant à l’économie, la majorité des biens de consommation consommés aux USA est fabriquée en Chine.

 

 

 

Ove zastrašujuće činjenice i vojna slabost, se od strane Washingtona relativiziraju. Predsjednik Obama najavljuje kako njegova zemlja neće okljevati sa intervencijama izvan SAD-a kada su njihovi interesi u pitanju, ali se obraćaju i žele osloniti i na pomoć od međunarodnih koalicija u slučaju kada bude potrebno. Obama kaže kako Rusija više nakon Hladnog rata ne predstavlja veliku opasnost i da je glavni problem terorizam.

Sur cette base fantasmagorique, selon l’expression du Washington Post qui ne fait référence qu’à la relative faiblesse militaire des États-Unis [4], le président Obama a annoncé que son pays n’hésiterait pas à intervenir à l’étranger lorsque ses intérêts directs sont mis en cause, mais recourrait à des coalitions internationales pour traiter des problèmes plus lointains. Il a affirmé que, contrairement à la période de la Guerre froide, la Russie ne représentait plus un danger imminent, mais que le principal adversaire, c’est le terrorisme.

 

 

 

To je rekao. Stoga slučaj sa Krimom pripojenim Rusiji nije bitan. Washington se neće boriti protiv toga, iako taj slučaj naziva „aneksijom“ i teškom povredom međunarodnog prava, te se ne ustručava Vladimira Putina usporediti s Adolfom Hitlerom.

Peu importe donc l’adhésion de la Crimée à la Fédération de Russie. Washington ne combattra pas contre ce qu’il présente par ailleurs comme une « annexion » violant gravement le Droit international, n’hésitant pas à comparer le président Vladimir Poutine à Adolf Hitler.

 

 

 

Washington u 13 godina „borbe protiv terorizma“ tvrdi kako se riješio „eliminirao“ tek nekoliko fanatika iz same vrhuške Al Qaide, ali sada se mora suočiti sa još ozbiljnijim problemom; sa pregršt povezanih al Qaida grupacija koje su formirale širom cijelog svijeta. Taj „rat bez kraja“, čini se, teži autoriziranju svega. 2001. godine su ga predstavili kao „samoobranu“ i od tada Washington se osjeća jedinom silom koja ima pravo povrijediti i uništiti suverenitet svih drugih država, bombardiranjima ili naprosto ucjenom ili poticanjem revolucija kako mu u tom trenutku odgovara.

Surtout, à l’issue de 13 ans de « guerre contre le terrorisme », Washington prétend avoir éliminé les quelques fanatiques qui composaient la direction internationale d’Al-Qaïda, mais doit désormais affronter un problème plus grave : de très nombreux groupes affiliés à Al-Qaïda qui se sont formés presque partout dans le monde.

Cette « guerre sans fin » a l’avantage de tout autoriser. Se présentant depuis 2001 en légitime défense, Washington s’autorise à violer la souveraineté des autres États pour y enlever ou y bombarder qui lui chante, quand cela lui chante.

 

 

Predsjednik Obama je također najavio i stvaranje „protu-terorističkog fonda“ od oko 5 milijardi dolara. Novcem iz tog fonda bi se osiguravao mir u državama koje su „zastranile“. Tko još vjeruje u takve priče? Ovog trenutka teroristi prolaze obuku u kampovima u Libiji koji su pod kontrolom NATO-a. U međuvremenu, 3 al Qaida kampa su smještena u Sanliurfi, Osmaniji i Karamanu u Turskoj koja je članica NATO-a.

Pour poursuivre cette guerre, le président Obama a annoncé la création d’un « Fonds de partenariat contre le terrorisme », abondé à hauteur de 5 milliards de dollars. Il aura pour but de former les services de sécurité des États alliés. Qui peut croire en un tel programme ? Actuellement les terroristes sont formés dans plusieurs camps permanents d’Al-Qaïda, situés dans le désert libyen, pays occupé par l’Otan. Tandis que trois camps d’Al-Qaïda sont installés à Şanlıurfa, Osmaniye et Karaman, en Turquie, pays membre de l’Otan [5].

 

 

 

Sirijci se vrlo dobro sjećaju televizijskog priznanja Emira od Al nusra fronta (povezanog s al Qaidom) koji je prevozio kemijsko oružje iz turske vojne baze u Damask- Ghoutu. Prema izjavi ovog čovjeka, ne samo da je oružje dobio od pripadnika NATO vojnih snaga, nego je od njih dobio i naredbu da to kemijsko oružje i iskoristi, kako bi se moglo lažno optužiti Assadovu vojsku za upotrebu istog, što bi bio povod i isprika za bombardiranje Sirije od strane SAD-a. 13 godina nakon napada na Twin towers, tko još može vjerovati kako je al Qaida glavni neprijatelj „nezamjenjive nacije“, a kada istovremeno predsjednik Obama opisuje elemente povezane s al Qaidom, kao „manje sposobne“ nego njihovu matičnu organizaciju, u govoru koji je održao na nacionalnom Univerzitetu obrane u svibnju 2013. Tada je rekao da je prijetnja relativna i da SAD više ne smatra al Qaidu prioritetom.

Les Syriens se souviennent des aveux télévisés de cet émir du Front Al-Nosra (affilié à Al-Qaïda) qui transporta des missiles chimiques d’une base militaire turque jusqu’à la Ghouta de Damas. Selon cet homme, non seulement les armes lui furent fournies par une armée membre de l’Otan, mais l’ordre de s’en servir « sous faux drapeau » pour justifier un bombardement de la Syrie par les États-Unis provenait des États-Unis.

13 ans après les événements du 11 septembre 2001, qui peut encore croire qu’Al-Qaïda est l’ennemi principal de la « nation indispensable », alors même que Barack Obama décrivait les éléments affiliés à Al-Qaïda comme « moins capables » que leur maison-mère lors de son discours à l’Université nationale de Défense, le 28 mai 2013 ? [6] . Il déclarait alors que le danger était devenu relatif et que les États-Unis ne devaient plus en faire leur priorité.

 

 

 

Što se tiče Sirije, predsjednik Obama nastavlja s govorom na West Pointu i iznosi namjeru pružanja „pomoći sirijskom narodu koji je ustao protiv diktatora koji bombardira i izgladnjuje svoj vlastiti narod“. 

Eto, zato će Washington pomoći „onima koji se bore da bi svi Sirijci imali pravo birati svoju budućnost“(čitaj, ne oni Sirijci koji će izaći na birališta i dati svoj glas za onog predsjedničkog kandidata kojega žele, nego će Obama pomoći onima koji su spremni kolaborirati s SAD vladom, pa makar bili i dokazani teroristi i ubojice).

À propos de la Syrie, le président Obama poursuivit à West Point en déclarant que l’on doit « aider le peuple syrien à tenir tête à un dictateur qui bombarde et affame son peuple » (sic). C’est pourquoi Washington aidera « ceux qui se battent pour le droit de tous les Syriens d’être les artisans de leur avenir » (comprenez : pas les Syriens eux-mêmes qui votent pour élire leur président, mais uniquement ceux qui sont prêts à collaborer avec un gouvernement colonial composé par l’Otan).

 



Štoviše, zapitajmo se zašto intervenirati samo u Siriji? „ Ako se sirijski građanski rat prelije preko granica, kapacitet i snaga ekstremističkih grupacija otvrdnulih u borbama će nama (SAD-u) otežati posao i povećati opasnost,“ kaže veleumno Obama. Drugim riječima, nakon što spale Siriju, Sjedinjene Američke Države bi mogle ispaštati zbog vatre koju su sami potpalili.

Au demeurant, pourquoi intervenir seul en Syrie ? Parce que « la guerre civile syrienne se propage au-delà des frontières du pays, la capacité des groupes extrémistes aguerris de nous prendre pour cible ne fera que s’accroître ». En d’autres termes, après avoir incendié la Syrie, les États-Unis pourraient être atteints par le feu qu’ils ont allumé. 

 



Mi ćemo uskočiti svim snagama i pomoći Sirijskim susjedima, Jordanu i Libanonu, Turskoj i Iraku u njihovim naporima oko izbjeglica i u borbama s teroristima na sirijskim granicama. Surađivati ću sa Kongresom, kako bismo dogovorili potporu za one u sirijskoj opoziciji koji će ponuditi najbolju alternativu teroristima i brutalnim diktatorima. I mi ćemo nastaviti koordinirati akcije sa našim prijateljima i saveznicima u Evropi i arapskom svijetu u promicanju političkih rezolucija u vezi ove krize, te osigurati da i te zemlje, a ne samo SAD, također pruže pomoć sirijskom narodu,“ kaže Obama.

« Nous allons intensifier nos efforts pour soutenir les voisins de la Syrie — la Jordanie et le Liban, la Turquie et l’Irak — qui gèrent le problème des réfugiés. Je vais travailler avec le Congrès pour accroître le soutien aux éléments de l’opposition syrienne qui offrent la meilleure alternative aux terroristes et à un dictateur brutal. En outre, nous continuerons à collaborer avec nos amis et alliés en Europe et dans le monde arabe en vue d’une solution politique à cette crise et pour veiller à ce que ces pays, et pas seulement les États-Unis, assument une part équitable des mesures de soutien au peuple syrien », a-t-il poursuivi.

 

 

 

Drugim riječima, Bijela Kuća i Kongres su u fazi razgovora o načinima kako progurati ambicije i interese SAD-a , a prema izvješćima iz tiska, Washington bi mogao osigurati vojnu obuku u susjednim državama i distribuirati im potrebno oružje. No, tu je i problem.

En d’autres termes, la Maison-Blanche discute avec le Congrès de la manière de soutenir les ambitions personnelles des membres de la Coalition nationale. Selon la presse, Washington pourrait dispenser des formations militaires dans les États limitrophes et distribuer des armes plus performantes. Seulement voilà : 

 

 



Ukoliko Washington krene s obukom i naoružavanjem sirijskih kolaboracionista, morati će priznati da je to radio i prije, ali će se pokazati i da su to prvenstveno strani plaćenici u sklopu al Qaide. Nadalje, ako 250 000 plaćenika džihadista do sada nije dobilo rat i svrgnulo sirijsku vladu, kako će u istom pothvatu uspjeti par tisuća plaćenika zapadnjačkih kolonizatora?

Zašto bi bilo koja od zemalja u okruženju, a koje su već uključene u potajni rat, sada ulazila u otvoreni ratni sukob protiv Sirije i riskirala da i njihove zemlje na njihovom teritoriju budu zahvaćene ratom?

Koje bi to sofisticiranije oružje trebalo dati suradnicima kolonizatora, bez rizika da će jednog dana biti upotrijebljeno protiv drugih, uključujući i Izrel?

I napokon, budući da se tijekom posljednje tri godine mnogo o svemu tome raspravljalo, koji su to novi čimbenici koji bi mogli dovesti do drukčijeg ishoda danas i u budućnosti?

Si Washington se met à former et armer des Collaborateurs syriens, il faudra bien admettre ne pas l’avoir fait à grande échelle auparavant et avoir eu principalement recours à des mercenaires étrangers dans le cadre d’Al-Qaïda.
Si 250 000 mercenaires jihadistes ont été incapables de renverser l’État syrien au cours des trois dernières années, comment quelques milliers de Collaborateurs de la colonisation occidentale pourraient-ils y parvenir ?
Pourquoi les États limitrophes, déjà engagés dans une guerre secrète, accepteraient-ils d’entrer dans une guerre ouverte contre la Syrie, avec les risques que cela implique pour eux ?
Quelles armes plus sophistiquées pourraient être livrées à ces Collaborateurs du colonialisme qu’ils ne puissent pas utiliser un jour contre d’autres cibles, notamment la suprématie aérienne d’Israël ?
Et — the last, but not the least — sachant que tout cela est discuté depuis trois ans, quelle nouveauté pousserait à croire que ces questions pourraient trouver une réponse aujourd’hui ?
 



Obamin govor je govor nemoćnika koji je silno nastojao zaratiti diljem svijeta i svugdje izgubio. Pohvalio se povlačenjem vojnika iz Afganistana i Iraka i ubijanjem duha koji u posljednjih 10 godina postojao još samo na snimkama AL Jazeere. On je najavio kako će se boriti protiv terorizma i biti svugdje zaštitnik. On najavljuje kako će podržati „sirijsku oporbu“ učinkovitije iako se u Siriji održavaju demokratski izbori i oporbi je mjesto među ostalim kandidatima, a ne na nekom novom bojnom polju, što je direktno uplitanje u unutarnju politiku jedne suverene zemlje i rigidni primjer beskrajne bahatosti i licemjerja američke politike. Nadalje, kako može očekivati od Kongresa da mu odobri sredstva za taj poduhvat, nakon što su svojim očima vidjeli bombardiranje kemijskim oružjem i već glasno i jasno rekli kako će umanjiti vojni proračun, štoviše, smanjiti ga na najmanju moguću mjeru.

Le discours d’Obama est celui de l’impuissance : il se vante d’avoir retiré ses troupes d’Afghanistan et d’Irak et d’avoir assassiné un fantôme qui n’existait depuis une décennie que dans les cassettes d’Al-Jazeera. Il annonce qu’il va combattre le terrorisme que partout il protège. Il déclare qu’il va soutenir plus efficacement l’ « opposition syrienne », mais se défausse immédiatement sur le Congrès — qui ne voulait pas le voir bombarder le pays durant la crise des armes chimiques — certain que celui-ci se limitera au minimum.

 

 

 

Ovaj govor je samo fasada i mlaćenje prazne slame, te pokušaj prikrivanja nezaustavljivog i nepovratnog pada. Zapanjio je publiku koja je napokon shvatila kako je san o velikom osvajačkom pohodu došao svome kraju. Na kraju govora je uslijedio „hladan tuš“, jer od prisutnih 1064 kadeta Vojne Akademije na West Pointu, zapljeskalo mu je tek njih četvrtina, dok se svi ostali nisu ni pomakli. Carstvo polako umire.

Ce discours n’est qu’un verbiage de façade tentant de masquer un déclin irréversible. Il a stupéfait l’assistance qui a compris la fin de ses rêves de conquêtes. Contre toute attente, moins d’un quart des 1 064 nouveaux diplômés de l’Académie militaire de West Point a applaudi le président, tandis que la majorité restait de marbre. L’Empire se meurt lentement.





Notes

[1] « Discours de Barack Obama à l’académie militaire de West Point », par Barack Obama, Réseau Voltaire, 28 mai 2014.

[2] « Réflexions sur l’annonce officielle de la mort d’Oussama Ben Laden », par Thierry Meyssan, Réseau Voltaire, 4 mai 2011.

[3] « Le Pentagone adopte la formule "2, 2, 2, 1" », par Alfredo Jalife-Rahme, Traduction Arnaud Bréart, La Jornada (México), Réseau Voltaire, 27 mai 2014.

[4] “President Obama’s foreign policy is based on fantasy”, éditorial de la rédaction du Washington Post, 2 mars 2014.

[5] “Israeli general says al Qaeda’s Syria fighters set up in Turkey”, par Dan Williams, Reuters, 29 janvier 2014. « Lettre ouverte aux Européens coincés derrière le rideau de fer israélo-US », par Hassan Hamadé, Réseau Voltaire, 21 mai 2014.

[6] « Discours de Barack Obama à la National Defense University », par Barack Obama, Réseau Voltaire, 23 mai 2013.











Izvor : http://balkanvoice.com/analiza/item/4480-obama-na-west-pointu-carstvo-bez-vojne-strategije-za-vojnu-strategiju-bez-carstva