VEF Blog

Titre du blog : Balkanikum
Auteur : Balkanikum
Date de création : 14-08-2008
 
posté le 11-09-2012 à 12:04:38

Serge Halimi

 

La tentation du pire 

Zlo ili veće zlo 

 

 


Američka finansijska trulež se proširila i izazvala globalnu ekonomsku krizu sa katastrofalnim rezultatima: nema posla, milioni bankrotiranih kućevlasnika, oslabljena socijalna sigurnost. To je bilo pre pet godina. Sada je sasvim moguće da će naredni stanar Bele kuće postati Vilard Mit Romni, koji svoje ogromno bogatstvo duguje finansijskim špekulacijama, delokalizaciji radnih mesta i poreskim utočištima na Kajmanskim ostrvima.

 

La gangrène de la finance américaine a provoqué une crise économique mondiale dont on connaît les résultats : hémorragie d’emplois, faillite de millions de propriétaires immobiliers, recul de la protection sociale. Pourtant, cinq ans plus tard, par l’effet d’un singulier paradoxe, nul ne peut tout à fait exclure l’arrivée à la Maison Blanche d’un homme, M. Willard Mitt Romney, qui doit son immense fortune à la finance spéculative, à la délocalisation d’emplois et aux charmes (fiscaux) des îles Caïmans.

 

 

Njegov izbor Pola Rajana za republikanskog potpredsedničkog kandidata nagovešta kako će SAD možda izgledati ukoliko se birači 6. novembra opredele za veće od dva zla. Barak Obama je već prihvatio plan za smanjenje budžetskog deficita rezanjem potrošnje za socijalnu pomoć bez podizanja strahovito niskih poreskih stopa na najviša primanja,[1] ali ova predaja demokrata nije ni približno dovoljna za Rajana. Po njegovom programu, koji podržavaju Romni i republikanska većina u Kongresu, bilo bi još većih smanjenja poreske stope od 20 odsto, gornja granica bi se spustila na 25 odsto (najniži nivo od 1931) i povećali bi se izdaci za vojsku od sada pa do 2017; sve ovo bi se postiglo spuštanjem udela deficita u BDP-u na 10 odsto sadašnjeg nivoa. Kako Rajan misli da to postigne? Tako što će većinu društvenih obaveza svake države prebaciti na privatni sektor ili humanitarne organizacije. Izdaci za Medicaid, državno-federalni program za zdravstvenu zaštitu siromašnih, na kraju bi bili 78 odsto niži.[2]

 

Son choix du parlementaire Paul Ryan comme candidat républicain à la vice-présidence donne un aperçu de ce à quoi pourraient ressembler les Etats-Unis si, le 6 novembre prochain, les électeurs cédaient à la tentation du pire. Alors que M. Barack Obama a déjà accepté un plan de réduction du déficit budgétaire qui ampute les dépenses sociales sans relever le niveau — anormalement bas — de la fiscalité sur les plus hauts revenus (1), M. Ryan juge tout à fait insuffisante cette capitulation démocrate. Son programme, auquel M. Romney s’est rallié et que la Chambre des représentants (majoritairement républicaine) a déjà entériné, réduirait encore les impôts de 20 %, ramenant leur taux maximal à 25 %, un plancher jamais atteint depuis 1931 ; il accroîtrait simultanément les dépenses militaires ; et il accomplirait le tout en divisant par dix la part du déficit budgétaire dans le produit intérieur brut américain. Comment M. Ryan espère-t-il réaliser une telle performance ? En abandonnant à terme au privé — ou à la charité — l’essentiel des missions civiles de l’Etat. Ainsi, le budget consacré à la couverture médicale des indigents serait réduit de… 78 % (2).

 

 

Od početka prošle godine, Obama je sprovodio politiku odricanja koja je istovremeno bila i neefikasna i izuzetno surova, u SAD i drugde. On prisvaja zasluge za (retke) dobre vesti na ekonomskom planu, koje pripisuje svojoj vladavini, a za loše vesti (uključujući i nezaposlenost) krivi republikansku opoziciju. Ukoliko ovakvi argumenti ne uspeju da mobilišu birače da glasaju za njega, Obama računa da će mu strah od republikanskih radikalnih desničara obezbediti drugi mandat. Ali šta bi sa njim uradio, kad su obećanja njegovog prvog mandata pogažena, i kad će Kongres koji se bira u novembru skoro sigurno biti mnogo desniji od onog koji je Obama zatekao kad je preuzeo dužnost?

 

Depuis le début de l’année dernière, M. Obama applique une politique d’austérité aussi inefficace et cruelle aux Etats-Unis qu’ailleurs. Tantôt il se félicite des (rares) bonnes nouvelles économiques, qu’il porte alors au crédit de sa présidence, tantôt il impute les mauvaises (dont la situation de l’emploi) à l’obstruction parlementaire républicaine. Une telle dialectique n’étant guère susceptible de remobiliser son électorat, le président américain escompte que la crainte du radicalisme droitier de ses adversaires lui assurera un second mandat. Mais qu’en ferait-il après avoir dilapidé les promesses du premier et alors qu’il paraît acquis que le Congrès élu en novembre prochain sera plus à droite que celui qu’il a trouvé en entrant à la Maison Blanche ?

 

 

Još jednom, u političkom sistemu osmišljenom da radi za dve velike partije koje se takmiče koja će učiniti veće ustupke privredničkoj zajednici, milioni Amerikanaca razočarani Obaminom slabošću biće primorani da mu daju glas. Tako će se predati i napraviti uobičajeni izbor koji se nudi u SAD, onaj između manjeg i većeg zla. Ali njihova odluka imaće šire posledice: Republikanska partija, rešena da satre i poslednje ostatke socijalne države, posvećena hrišćansko fundamentalističkoj liniji i vođena paranoičnom mržnjom prema islamu, poslužila bi kao primer evropskoj desnici, koja se već koleba da li da krene u istom pravcu.

 

Une fois de plus, un système verrouillé par deux partis rivalisant de faveurs accordées aux milieux d’affaires va contraindre des millions d’Américains découragés par la mollesse de leur président à revoter néanmoins pour lui. Ils se résigneront alors au choix, habituel aux Etats-Unis, entre le mal et le pire. Leur verdict ne sera toutefois pas sans conséquence ailleurs : la victoire d’un Parti républicain déterminé à anéantir l’Etat social, indigné par l’« assistanat », installé à la remorque des fondamentalistes chrétiens et porté à la paranoïa par la haine de l’islam galvaniserait une droite européenne déjà démangée par de telles tentations.

 

 

 

Izvor : http://pescanik.net/2012/09/zlo-ili-vece-zlo/